Sve fotografije je snimila Daniela Kičić.

Pjesma je snimljena prilično minimalistički, vrlo brzo i spontano.

Inače, cijelu Gustaf Hits kompilaciju možete poslušati i besplatno download-ati  (imate čak i FLAC download). >> Gustaf Hits stranica

Sve fotke je napravio Hadžo, s glazbenog portala Groupie.hr. Njegovu recenziju koncerta možete pročitati OVDJE.

Inače, bend je album od nedavno stavio na stranicu Archive.org i tamo ga možete u cijelosti downloadati >besplatno<!

Coma Stereo je bend iz Maribora koji je, kada sam ih prvi puta čuo (2006. godine), još dosta vukao na post-rock zvuk, svirao (ako se ne varam) isključivo instrumentalne stvari i čini mi se još tražio svoj pravi zvuk. No 2009. nastao je njihov drugi album, “Transgalaktika”, veliki korak naprijed za bend ali i nešto novo za slovensku scenu (iako taj mainstream toga još nije niti svjestan).

Nakon prvog (dobrog) albuma, Sašo se ostavio električne gitare, nabavio par analognih i ne-analognih syntheva, između ostalog Moog i ARP Odyssey… Ritam sekcija benda Marko i Domen su očito mahnito vježbali, a Tomaž je otkrio da osim što dobro svira gitaru zna i pjevati.

Odmah na početku proširenost zvuka u odnosu na prvi album je očita; synthevi su tu pa onda još na prvoj stvari doleti glas. I to dobar, zanimljiv, drugačiji od tih tipičnih “domaćih” pjevača i pjevačica. Riječi su na engleskom, ali paše, izgovor riječi je odličan i ono što mi je uvijek važno je da je vokal razumljiv, riječi su dovoljno smislene i dovoljno opskurne istovremeno.

Ono što mi je super je način na koji pjesme često prijeđu jedna u drugu, ali zanimljivo i spontano. Kada poslušam album i pogledam omot i pročitam (super) imena pjesama, znam, osjećam da je to album rađen kao cjelina, ali na onaj iskren, umjetnički način, nimalo pretenciozno, već s guštom i osjećajem.

Album je inače sniman u Zagrebu, u Kramasonik studiju kod Hrvoje Nikšića, koji je koliko sam uspio saznati i sam veliki ljubitelj i poznavatelj starih, analognih synthesizera i klavijatura. Osim toga, napravio je i odličan posao pri snimanju i miksanju ovog albuma (dobar dio albuma je snimljen uživo u studiju, snimano je na traku), a mastering koji je napravio Andrej Hrvatin (Satoration studio) je dao taj konačni, uravnoteženi “punch” zvuku.

Još jedna stvar koja mi ovaj album čini tako dobrim je i odličan omjer žestokih i laganih, mjestimice ambijentalnih djelova… Ta dinamika i raznolikost (niti jedna stvar nije slična drugoj iako sve potječu iz istog kreativnog jezerca) je možda i najvažnija stvar koja mi danas tako često fali u muzici. I što je tako dobro, bend se ne boji u jednoj pjesmi približiti pop-formi (vokal, riff, energija, kratka minutaža…) da bi npr. na zadnjoj stvari otišli nekuda daleko daleko, u istraživanje ambijenta u svemiru, ili možda Unutra, u mikrokozmos, u sebe; sa zvukom kojemu se nažalost niti jedan mainstream bend s “ovih prostora” ne usudi niti približiti.

Inače, još 2 “testa” je album položio sa maksimumom bodova. Prvi je slušanje u autu. Ovaj album je (vjerojatno nenamjerno) jednostavno savršen soundtrack za vožnju u autu, po mogućnosti u poluoblačnom ili vremenu, ili po noći, kiši… Drugi je vraćanje albumu nakon nekog vremena, tipa ne slušaš ga par mjeseci pa ga se sjetiš i opet pustiš i shvatiš da ti je i nakon više vremena i promjena tebe i svega, album još uvijek super za uho i za srce.

Po ponovljenim slušanjima sam uvijek nalazio neke nove zvukove i događanja i pokrete u albumu, što mu je uvijek davalo neku novost (a to je odlika samo dobre, dobre muzike). Ono što sam shvatio nakon puno slušanja je da su melodije na albumu definitivno originalne, ali ostavljaju dojam kao neko davno sjećanje, kao da bi ih već poznavao, kao neki daleki otisak u memoriji; i kada ih slušaš one dotiču u tebi ono skriveno, izvorno, što samo osjećamo ali ne možemo uhvatiti i razumjeti.

Fascinantno je da je ovakav album dostupan besplatno i to u cijelosti te se zato nadam da će što više ljudi naći put do njega, otkriti ga i uživati u njemu.

Eto… To je to… Super super album! Ja mu dajem 5 od 5 zvjezdica, a zvijezde mu pašu jer im njegov zvuk, tema i ime “Transgalaktika” streme k njima.

Autori su Amanita Design, a do sada postoje 2 nastavka. Atmosfera je melankolično prekrasna, dreamy, slatko-nadrealistična, sa odličnim soundtrackom (Floex).

Prvi možete u cijelosti odigrati ovdje.

Od drugog nastavka možete pola odigrati ovdje, a onda možete za malih 5$ kupiti cijelu igru i još dobijete super soundtrack!

Lovec na lubenice

Nekoč je živel človek, ki je iz svoje dežele zašel v svet, znan kot Dežela bedakov.

Ni bilo dolgo, pa je naletel na gručo ljudi, ki so zgroženi bežali s polja, na katerem so skušali žeti pšenico. “Na polju je pošast”, so mu rekli. Šel je pogledat in je našel lubenico.

Ponudil se je, da bo “pošast” ubil. Ko je lubenico odtrgal od peclja, si je košček odrezal in ga začel jesti. Ljudje so se ga prestrašili celo bolj kot prej lubenice. Pregnali so ga z vilami, vpijoč: “Še nas bo ubil, če se ga ne znebimo.”

Zgodilo se je, da je ob drugi priložnosti še nekdo zašel v Deželo bedakov. Začela se mu je dogajati ista reč. A namesto, da bi skušal “pošast” ubiti, se je strinjal z ljudmi, da je nevarna, in se je z njimi po prstih odplazil proč. Tako si je pridobil njihovo zaupanje. Ostal je pri njih in jih počasi, korak za korakom, naučil osnovnih stvari, zaradi katerih niso samo izgubili strahu pred lubenicami, ampak so jih začeli celo gojiti.”

 
// Hrvatski prijevod (moj, neprofi) //

Lovac na lubenice

Jednom je živio čovjek koji je iz svoje zemlje zašao u svijet znan kao Zemlja glupavih.

Nije prošlo dugo da je naletio na skupinu ljudi koji su uplašeni bježali s polja na kojem su pokušali požnjeti pšenicu. “Na polju je pošast”, rekli su mu. Otišao je pogledati i našao lubenicu.

Ponudio se da ubije “pošast”. Kada je otrgnuo lubenicu od stabljike, odrezao si je komadić i počeo ga jesti. Ljudi su ga se prestrašili još više nego prije lubenice. Otjerali su ga s vilama, vičući: “Još će nas ubiti ako ga se ne riješimo.”

Jednom drugom prilikom, dogodilo se to da je još netko zašao u Zemlju glupavih. Počela mu se događati ista stvar. Ali umjesto da pokuša ubiti “pošast”, složio se s ljudima da je opasna i na prstima tiho otišao od nje. Tako je dobio njihovo povjerenje. Ostao je još s njima i polako ih je korak po korak naučio osnovne stvari zbog kojih nisu samo izgubili strah do lubenica nego su ih još počeli i uzgajati.

Stari Kiosk je greškom bio izbrisan ali eto nas brzo nazad sa novom verzijom!

Tekstove smo sve izgubili osim jedne priče (“Sapun”), ali što je tu je…

U nove pobjede!